Prevod i sažetak članka:

http://laura-knight-jadczyk.blogspot.com/2006/01/cult-of-plausible-lie.html

Robert Canup (http://users.hal-pc.org/~rcanup/index.html ) je rekao, da se 99% svih problema s kojima se čovječanstvo susreće – može pratiti do istog uzroka: problema VJERODOSTOJNE LAŽI.

VJERODOSTOJNE LAŽI su monstruozne stvari koje propagiraju zli ljudi u svrhu obmanjivanja dobrih ljudi, da izvršavaju volju zlih, a koji, naravno, u planu nemaju najbolji ishod za dobre. Najsnažnije od tih laži su toliko vjerodostojne i uvjerljive, da nikome ni ne pada na pamet ispitivati njihovu valjanost.

Robert Canup:
Pretpostavimo da sutra ispred vaše kuće sleti vanzemaljska letjelica. Oni izadju van i napadnu vas, ostavljajući i fizičke tragove. Nadalje, zamislite da to nije halucinacija, nije san, da se to stvarno dogodi. Sada ste u posjedu nevjerovatne istine. Kakve šanse vi imate uvjeriti bilo koga, u to što se stvarno dogodilo? Vi sami znate da je to istina, ali vam nitko neće vjerovati. A korijen problema je činjenica da istina općenito ima osjećaj realnosti u sebi. Medjutim, taj osjećaj realnosti, koji čini istinu uvjerljivom, općenito NIJE isto što i istina sama. Oni koji NISU doživjeli slijetanja va-nzemaljaca i njihove napade, NEMAJU isti osjećaj realnosti o tome što im vi pričate. Da su svi drugi doživjeli sličan dogadjaj, sa sličnim osjećajem realnosti istog, istinitost tog dogadjaja bi bila odmah prihvaćena.

Ukratko, ljudi vjeruju ono što im je “poznato”, ili ono što je dio dugoročnog programa upoznavanja sa uvjerljivim vjerodostojnim lažima, koje onda postanu vjerodostojne, samo zato jer su im poznate.

Kada je znanost prvi put otkrila da je čvrsta tvar uglavnom prazan prostor, mnogi ljudi su bijesno reagirali na tu istinu – tu nepoznatu činjenicu naše stvarnosti. Rasprave oko “čvrstoće” materije su bjesnile godina. Trebalo je jako dugo vremena i puno posla, da ljudi postepeno postanu svjesni ove istine, kako bi ta “nevjerojatna” činjenica postala dio naše svijesti.

Mnogi smatraju da UČENJE O ZLU U NAŠEM DRUŠTVU i to kako ono djeluje na makro-socijalnoj ljestvici – “nije ugodno”. Oni to ne žele raditi. To je previše uznemirujuće, pa čak i zastrašujuće. Ne samo to, nego i samo pričanje o tim stvarima, kao što to ja radim ovdje (http://www.cassiopaea.org/cass/site_map_qfg.htm ) nije uobičajeno. Govoriti o ZLU, kao da je ono stvaran koncept je nešto o čemu smo mi programirani da NE RADIMO!

Kako psiholog George Simon kaže:

Mi smo programirani da vjerujemo, da ljudi pokazuju problematično ponašanje samo onda kad su “uznemireni”, kad imaju problema ili su zabrinuti zbog nečega. Također smo učeni, da ljudi postaju agresivni i napadački, tek kad su sami napadnuti. Dakle, čak i kad nam naš osjećaj u trbuhu govori da nas netko napada BEZ IKAKVOG VIDLJIVOG razloga, mi to opažanje jednostavno ne prihvaćamo odmah. Mi se obično prvo zapitamo; šta je to što toliko muči tu osobu, da se ponaša na takav uznemirujući način. Mi se čak i pitamo što smo mi mogli reći ili učiniti, što je učinilo da osjećaju “prijetnju”. Mi gotovo nikad ne pomislimo da nas oni napadaju iz prostog razloga da oni dobiju nešto, da bude po njihovom, ili da dobiju nadmoć. Dakle, umjesto da vidimo da oni jednostavno napadaju, i da je to dio njihove prirode, mi primarno mislimo da oni pate pa da su zato napadački.

Mi trebamo potpuno drugačiji teorijski okvir, ako istinski želimo razumjeti, baviti se i liječiti ljude koji su iz čistog mira nasilni i napadački, za razliku od onih koji se primarno ”skrivaju i bježe”. (George K. Simon “In Sheep’s Clothing”)

Jasno je da trebamo proučavati ovaj PROBLEM MAKRO-SOCIJALNOG ZLA u našem svijetu na jedan sistematski i znanstveni način.
I moramo se ostaviti ideje da je put do dobrog psihološkog zdravlja samo mišljenjem isključivo dobrih misli i razmišljanje o sretnim i “lijepim” stvarima.

Razumijevanje prirode MAKRO-SOCIJALNE PATOLOGIJE pomaže nam pronaći zdrav stav i tako štiti naše misli od toga da budu kontrolirane ili otrovane bolesnim sadržajima i utjecajima njihove zle propagande.
Takvo razumijevanje prirode MAKRO-SOCIJALNE PATOLOGIJE dovodi do zaključka da bi mjere za ozdravljenje i reorganiziranje svijeta danas trebale biti potpuno drugačije od onih koje su se do sada koristile za rješavanje medjunarodnih sukoba.

Takodjer je istina da, samo imanje znanja i svijesti o fenomenu geneze makro-socijalnog ZLA može početi iscjeljivati pojedine ljude i pomoći njihovim umovima povratiti harmoniju. (Andrew Lobaczewski, dr.sc. Politička Ponerologija: Znanost o zlu uskladjenog za političke svrhe)

Kao što piše Robert Canup, mi se suočavamo sa odredjenim, čak monstruoznim problemom u našem svijetu: da se većina onoga što znamo ili mislimo da znamo temelji na vjerodostojnim lažima. Osoba koja je iskrena i govori istinu, stvarno gotovo nema nikakve šanse protiv vjerodostojnog lažljivca. Da, znam, to ide protiv svega što smo učili u djetinjstvu, ali sve je to nažalost istinito. Mi smo učeni da će “Istina uvijek pobijediti”, i cijelu paletu sličnih stvari koje bi zaista funkcionirale u jednom drugom svijetu: u svijetu vodjenom od strane ljudi koji govore istinu!
No, budući da naš svijet vode ljudi koji lažu za život (plaću), možete očekivati da su oni postavili stvari tako da će lažljivci uvijek pobijediti! I to jest slučaj.

“Naša kultura se slaže o znakovima laganja. Pitajte bilo koga kako prepoznaje ako netko laže, a on će vam reći da je to “nedostatak kontakta očima, nervozno micanje ili diranje odjeće.” Psiholog Anna Salter piše sa suhim humorom: “Ova percepcija je toliko rasprostranjena, da sam čak imala fantaziju u kojoj, mora da odmah nakon rodjenja, medicinske sestre šapću novorodjenčadi u uši: “Kontakt očima. To je znak istinitosti.” (Anna C. Salter, dr. sc. http://www.annasalter.com/)

Problem je, da ne postoji psihopat – ili oni sa srodnim karakteropatijama – koji ne zna držati dobar kontakta očima kad laže, takav jednostavno nije rodjen.
Kontakt očima je “univerzalno poznat” znak kazivanja istinitosti. Problem je u tome što će lažljivac slagati sve što je moguće slagati, tako da u stvarnosti, kontakt očima apsolutno NIJE znak govorenja istine. Primjer iz knjige Anne Salter:

Čovjek ispred mene je tip ugladjenog južnjaka, konzervativan, društveno aktivan, tip čovjeka sa kojima sam odrasla i koje znam. On je optuženi seksualni napasnik. Ima svijetle oči, visok je, proćelav, nevinog lica. On sigurno zna da se kontakt očima smatra znakom istinitosti. Opisuje način na koji je izbjegao gonjenje i kazne za više od 100 slučajeva silovanja odraslih i djece.

Ugladjeni južnjak:
Način koji sam koristio kad sam pokušavao uvjeriti nekoga – iako sam znao da lažem – je da bi ih gledao ravno u oči, ali ne bih buljio. Buljenje tjera ljude da se osjećaju neugodno i onda se okreću od vas. Ali gledao sam ih na način kao da hoću reći: “Pogledaje ovo nevino lice ospred vas. Kako možete vjerovati da bi ja napravio nešto tako?”
Takodjer pomaže ako imate dobar vokabular, tako da se možete objasniti na jednostavan način koji je svima lako razumljiv. Odjenite se lijepo. Koristite protočne geste, koje nisu napadačke ni na koji način. To je zapravo jedna cijela kombinacija stvari, to nije samo jedna stvar, to je cijela kombinacija stvari koje vaše tijelo pokazuje gestama i pokretima koje kažu: “Gle, ja vam govorim istinu i stvarno ne znam što ti ljudi hoće. Ne znam što oni pokušavaju dokazati, ali ja nisam učinio ništa od toga. Ne znam zašto oni to rade. Možete provjeriti moj policijski dosje. Moj dosje je vrlo dobar. Nikad u životu nisam bio u ikakvom problemu kao što je ovaj. I nemam pojma što se dogadja. Ja sam zbunjen.“

Kao da čita moje misli, on je nastavio: “Ne shvaćaš, je li? Misliš da kad me pitaju: “Jeste li to učiniti?” da ja tada lažem. Ali, ja lažem konstantno svakodnevno u zadnjih dvadeset pet godina.” Isprakticirani lažljivac: kategorija lažljivca koje čak i stručnjaci teško otkrivaju. Problem je da, čak i kada se bavite ljudima koji nisu lašci, poput studenata koji volontiraju za istraživačko proučavanje laganja, većina promatrača nisu tako dobri kao što misle u otkrivanju laži. Istraživanje pokazuje da većina ljudi – čak i većina profesionalnih skupina kao što su policija i psiholozi – nemaju bolje sposobnosti da otkriju prevaru od puke sreće. Bacanja novčića bi isto tako moglo poslužiti kao dovoljno dobro.

Južnjak:
“Ako želite poreći nešto, ostavite nešto istine u cijeloj priči. Neka zvuči kao da je istinito, ostavite elemente koji su vrlo istiniti i koji se lako mogu provjeriti, balansirajte to tako da imate više istine nego laži, tako da ako se to sve i provjerava, čak i ako onaj dio sa laži izadje na vidjelo, ipak će u tome svemu biti više istine nego laži.”

Ovaj čovjek je bio toliko dobar u svom laganju, da je jednom prilikom kao okrivljenik ljutito izašao van iz sudnice i to bez da je itko od prisutnih trepnuo okom.
Bio je optužen od svoje sestre za silovanje i zlostavljanje i nje i njene kćeri na isti dan. On je to odigrao tako da ta optužba protiv njega graniči sa zdravim razumom. Rekao je da je njegova sestra jednom isto tako optužila svog ujaka za seksualna zlostavljanja. Ona je bilo vrlo dobro poznata u obitelji da podiže takve lude optužnice kao što je ova. Rekao je da on jednostavno više neće trpjeti takve gluposti i izašao je ljutito van iz sudnice. Nitko ga nije zaustavio i nitko ga nije zvao natrag. Optužba je nekako nestala. A on sada priznaje da su obje optužbe bile istinite.
On prosto ima taj svoj šarm kojeg koristi kao oružje.

Dvostruki život je snažna taktika. Tu je taj obrazac društveno odgovornog ponašanja u javnosti koji potiče ljude da spuste svoje štitove. Šarm, dopadljivost, zračenje iskrenošću i istinitosti je ključno za uspješne lažove – a oni to revno koriste u praksi. “Biti dopadljiv je odluka”, piše Gavin De Becker u “The Gift of Fear”. To je “strategija socijalne interakcije, to nije karakterna osobina ličnosti.” Unatoč desetljećima istraživanja koja pokazuju, da ljudi ne mogu pouzdano reći tko laže, a tko ne, većina ljudi vjeruju da mogu prepoznati lažljivca. Tu je nešto tako fundamentalno ugrožavajuće u shvaćanju, da mi zapravo ne možemo znati, da li ili ne vjerovati nekome, da je vrlo teško pridobiti bilo koga – kliničke istraživače, gradjane, čak i policiju – da shvate ove rezultate ozbiljno.

Zurim u izjavu djeteta. To je u sklopu izvješća socijalnog radnika od jedne četverogodišnjakinje za seksualno zlostavljanje od strane svog oca. [Izvještaj je u cijelosti u knjizi "Predatori: pedofili, silovatelji i drugi seksualni prijestupnici", Anna Salter]

Čitam izvješće pažljivo. Ispunjeno je detaljima. Riječi su djetetove, opisi su točni. Jasno je ovo dijete zna što je oralni seks. Ali zašto je ovo izvješće poslano meni, a sva imena i identifikacijske informacije su uklonjene?

Ovaj izvještaj se, kako dalje čitam, pojavio u sred sudske parnice za skrbništvo. Tata je bogati poslovni čovjek, uspješan, poštovan i voljen u društvu. Mama je stacionirana u ustanovi za zloupotrebu droga. Moje srce tone. Nije bitno koliko je ovo izvješće realno, koliko znakova vjerodostojnosti ima: U našem sustavu pravosudja, odvjetnici su na prodaju. Tata će novcem kupiti jako dobre odvjetnike. Nije jasno da li mama nema novca, ili nema volje da mu se protivi.
Mislila sam mnogo puta – da sam ja optužena za zločin, radije bih imala najboljeg odvjetnika, nego da sam nevina. No, čini se da je sud reagirao na odgovarajući način, i imenovao dva neovisna psihologa. Dvije osobe čiji je posao znati nešto o obmanama i razlučivanju istine od laži. Ali oba psihologa se umjesto za detektor laži odlučuju za ono što se naziva “interakcijska ocjena.” Oni su samo promatrali oca kako interagira sa kćerkom, u potrazi za znacima straha ili duboke povezanosti. Oni vjeruju da, ako ju je on zlostavljao, da će ga se ona bojati, a ako ga voli i pokazuje povezanost prema njemu, onda je on nevin. [Anna C. Salter]

Ne postoji istraživanje ili teorija, da dade podršku ovom pristupu. Seksualni prijestupnici su upravo oni koje se duboko povežu sa djetetom i koriste taj odnos da manipuliraju dijete za seks s njima.

Anna Salter je ustala na konferenciji da izazove taj pristup “interakcijske ocjene” i bila je ušutkana.

U ovom slučaju, navodni počinitelj je njen otac. Sigurno je da dijete voli oca, čak i ako je učinio to što je ona otkrila. On nije koristio nasilje. Ona ne zna da postoji išta krivo u tome što radi s njim. Ona ima tek četiri godine. Jedan od ocjenjivača je napomenuo: “Zapažanja o ocu i kćeri pokazuju vrlo sretan, spontan i pozitivan odnos.”

Uzdišem. Kao da to ima ikakve veze sa bilo čim. Činjenica da ona njega voli, ne znači da je on nevin ili kriv. Onda sam pronašla još jedan papir u tom fasciklu od slučaja od kojeg sam se odmah ispravila na stolici: “Zabrinjavaju priznanja gospodina Jonesa koji je rekao da je ranije u životu sudjelovao u seksualno neprimjerenom ponašanje sa troje djece. To su bila djeca žene sa kojima je živio u to vrijeme.
Buljim u tu bilješku. Ovaj psiholog je znao da je prijestupnik to učinio i prije – u identičnim okolnostima. To je prokleto priznanje i sasvim sigurno znači da bi psiholog trebao uzeti ovaj najnoviji slučaj ozbiljno! Ali on to ne čini! Gospodin Jones je izgleda pre-šarmantan, previše bogat, previše ga poštuju u društvu! Iako znaju da je priznao da je seksualno napastvovao djecu, psiholozi ipak preporučuju da puno skrbništvo ide tati.

I tu priča završava – u većini slučajeva! Ali, u ovom slučaju, očev odvjetnik, toliko uvjeren da je njegov klijent nevin, poslao ga je na detektor laži. Znam da misli da je nevin, jer ga je poslao jako dobrom ispitivaču, a ne onome kojem će poslati klijenta za kojeg zna da je kriv. Ovaj ispitivač je neobično dobar ispitivač i ima stopu priznanja ispitivanih od oko 98% . On kaže tim svojim ispitivanima: “Vidite, problem sa poligrafom je da on ne može reći razliku izmedju velike laži i male laži, i ja stvarno ne bih volio da vi zabrljate cijeli test sa tim malim lažima. Dakle, ako postoji nešto, bilo što, što mi želite reći sada, prije testa, sada je vrijeme za to!” Pod ovim uputama, gospodin Jones je imao stvarno dosta za reći:

“Oni se tuširaju zajedno i pri tome miluju jedno drugo. Ponekad on masturbira dok su ispod tuša i potiče dijete da mu “pomogne” pri tome, govoreći joj da je to “obrazovno” za nju. Spavaju zajedno goli i “ponekad se stvari dogode.”
Ovaj čovjek je kupio vibrator za svoju četverogodišnju kćer. I tako dalje. Sva ova priznanja su PRIJE testa. Ono što je iznenadjujuće je, da nije prošao test detektora laži, jer je uskraćivao informacije o oralnom seksu sa svojom kćeri.
Našla sam ispitivačevu bilješku u fasciklu. On je poslao cijeli taj izvještaj očevom odvjetniku. U roku od pet minuta nakon faksiranja izvještaja, telefon je zazvonio kod ispitivača: “Radim sa vama već 20 godina “, rekao je očev odvjetnik. “Nadam se da vas ne moram podsjetiti na to šta znači privilegirana komunikacija.”
Ono što privilegirana komunikacija znači jest, da ovaj izvještaj spada pod privilegiju “odvjetnik-klijent” i zato je supresiran. Što znači, očev odvjetnik nije pod nikakvim zakonskim pritiskom, da pusti taj izvještaj na sudu, a po zakonu, niti ispitivač to nije mogao.

Što znači, da su jedina izvješća koje je sud vidio u ovom slučaju bila od dva psihologa, koji NISU mogli reći da li otac laže ili ne, koji to nisu mogli prepoznati, i koji su mislili da otac nije seksualno zlostavljao dijete, jer je dijete voljelo svog oca. Što znači da je 1996, puno starateljstvo nad tim djetetom dobio otac, gdje je to tako ostalo sve do danas.
Ispitivač, kojeg je očito grizla savjest, poslao mi je cijeli taj slučaj nakon skrivanja pravih imena, uz nadu da ga mogu koristiti za “obrazovne svrhe.” Gospodin Jones je dobro poštovani član zajednice sa ludom ženom, ovisnicom o drogi. A on je tako iskren. Jasno, dijete ga je jako voljelo. Teško da je takav čovjek seksualni zlostavaljač djece, zar ne? [Anna C. Salter]

Još jedan sličan slučaj izvještaja o ocu:

Budući da je otac negirao optužbe, bilo je teško utvrditi identitet počinitelja. U prilog istinitosti oca, on je bio je vrlo iskren tijekom intervjua i ispitivanja. Na primjer, priznao je da je imao poteškoća u seksualnim odnosima u to vrijeme, i otvoreno je priznao da ima problem sa alkoholom…

Zato jer je priznao neke probleme, psiholog je zaključio kako on neće lagati o drugima, ozbiljnijim problemima! Ako je priznao probleme koji su legalni, zaključio je kako neće lagati o aktivnostima koje su protuzakonite! To je čista racionalizacija, a istina je da je psiholog jednostavno povjerovao LAŽIMA.

Jedan klinički vještak (procjenjitelj) je naveo u svom izvješću o seksualnom predatoru, da je taj zaostao da zatvori vrata iza njih, što je bio jedan vrlo brižan gest koji je, kako se ispostavilo, u skladu sa njegovim općim obrascem ponašanja. Opisuje ga kao “pažljivog i obazrivog, osobu kojoj čini zadovoljstvo pomaganje drugima i briga o njima”. Umjesto da zaključi da je čovjek bio dobar u kreiranju svoje maske za javnost, psiholog je zaključio da on nije bio brutalni, nasilni, serijski silovatelj. Srećom, bilo je značajnih dokaza da je on i bio serijski silovatelj, pa je i osudjen. U tom slučaju, sud je postupio ispravno, čak i ako je psiholog pogriješio.

U drugom slučaju, jedan vrlo dobro poznat psiholog procjenjivao je dojenče staro tri mjeseca sa ugrizima diljem tijela. Samo dvije osobe su imale priliku da nanesu ugrize u to vrijeme, i to su bili roditelji. Sumnja je bila usmjerena na oca. Psiholog koji je trebao procijeniti oca, izvijestio je kako je otac nježno brisao dojenčetu nos, kako je pažljivo držao to dijete. Na temelju očevog ponašanja u intervjuu, on ga je oslobodito odgovornosti i preporučio da skrbništvo ostane kod roditelja. Dvije godine kasnije, otac je ubio dijete. [Anna C. Salter]

To je stvar koja nikada neće umrijeti. Čini se nemoguće uvjeriti ljude, da se PRIVATNO ponašanje ne može predvidjeti iz JAVNOG ponašanja. Dragi, nenasilni pojedinci se ponašaju fino u javnosti, ali isto tako se ponašaju i predatori, silovatelji, ubojice, pedofili i COINTELPRO agenti, koji pomažu oblikovati kulturu u kojoj živimo.
Ne, oni nisu bili uvijek zvani COINTELPRO, ali princip je isti. On se koristi od pamtivijeka.

Razmotrite malo naš pravni sustav. Ovdje se prvo morate zapitati kakva vrsta ljudi je bila zadužena za izradu i oblikovanje naših “društvenih normi.” Sigurno, svatko će se složiti sa izrekom da “se ne može vjerovati političaru,” ili “moć kvari” itd., ali da li ste se ikada zapitali što bi to stvarno moralo značiti?

Richard Dolan je istakao da će ONI KOJI SU NA VRHU uvijek poduzeti sve potrebne mjere da i ostanu na vrhu, a kada je znanje moć, to znači da će se oni pobrinuti da imaju kontrolu o tome što ljudi znaju ili što misle da znaju.

Čini se da je psihopatsko ponašanje u porastu, zbog same prirode američkog kapitalističkog društva. Industrija zabave, sportska industrija, korporativni svijet kapitalističkog sustava, sve su to područja u kojima se psihopati prirodno dižu do VRHA. Psihopati teže tome da imaju vlast i moć nad drugima, i oni gravitiraju u bilo koje polje gdje je moć: medicina, pravo, industrija, politika. Uvijek je bilo tako, to nije ništa novo. Doista, oni čine vrlo mali segment populacije sa vrlo velikim utjecajem. ZBOG ovog utjecaja i vjerodostojne laži – oni mogu magnetizirati normalne, pristojne ljude da ih slijede. Oni mogu napraviti tako loše socijalne uvjete, da se ljudi osjećaju potlačenima i zlostavljanima, a onda za to mogu vrlo lako okriviti nekog drugog i nahuškati ljude da krenu ubijati te druge, isključivo na temelji tih laži. Machiavelli je pričao o ovoj vrsti sustava jasno i otvoreno, a to je taj isti sustav vlasti od kad je Kajin ubio Abela.

Dakle, razmislite o ideji da su sve ideje iza naših društvenih i kulturnih sustava – uključujući i pravni sustav – stvorene od strane ljudi čiji je dnevni red kontrolirati društvo, kako bi oni sami mogli ostati na vrhu. I razmislite o svim mogućim načinima kojima se oni mogu koristiti.

To su isti ljudi koji su postavili pravni sustav tako da svi “dobiju ono što zaslužuju.”

Dakle, samo promislite o tome za trenutak.

Zamislite da ste osoba na vrhu koja zna, da ako zaista uspostavite sustav u kojem ljudi dobijaju ono što zaista zaslužuju, vi sami bi, vi bi bili odmah izbačeni, izletjeli biste odatle u trenu!

I tako, ako ste ne samo namjerili boraviti na vrhu i držati moć, nego ste i lukavi varalica, učinit ćete sve što je u vašoj moći da se osigurate da ste upravo vi i vaša vrsta zaduženi za uspostavu takvog sustava, te da ćete i dalje ostati zaduženi za održavanje istog.

Sigurno bi se osigurali da ZLO bude uklopljeno u društvene i kulturne koncepte tako neprimjetno, da to nitko nikada ni ne primjeti.

A to je, upravo ono ŠTO SE DOGODILO.

Grupa pojedinaca je “na vrhu”, a tamo su došli jer su najpodliji i najpohlepniji. Uspostavili su načine kako da zavode i varaju mase. Znali su da trebaju donijeti zakone za održavanje reda i znali su da te zakone moraju učini takvima, da se masama ljudi zakoni čine fer i pravednima, ili će izgubiti kontrolu. Gubitak kontrole je stvar koje se boje više nego ičega. I tako su manipulatori na vrhu duboko uključeni u formiranje naših kulturnih i društvenih normi, uključujući i naš pravni sustav.

U najranijim danima ovog “pravnog sustava”, postojao je oblik “pravde” pod nazivom “sudjenje iskušenjem ( mučenjem)”. Primjer sudjenja iskušenjem je držanje usijanog željeza na jeziku optuženika. Vjerodostojna laž korištena za opravdanje takvog postupka bila je: ukoliko optuženi laže, imati će suha usta i biti će biti spalljen željezom – dok će istinita osoba imati vlažna usta i biti će zaštićena. Činjenica je da će normalna osoba, koja govori istinu zasigurno imati suha usta od straha, dok bi psihopat, onaj koji je nesposoban za osjećaj straha, imao vlažna usta!

Sada, samo razmislite o tome za par trenutaka!

Naš trenutni pravni sustav je potekao iz “sudjenja mučenjem” – i stvarno se ne razlikuju mnogo, iako je današnji puno pametniji i jednostavno nije tako očito zao kao nekada. Već ste pročitali nekoliko primjera iznad o tome kako sustav zapravo funkcionira. Kao što je Anna Salter rekla, ako bi bila optužena za zločin, radije bi imala dobrog odvjetnika, nego da sam nevina. To je doista tužna izjavu za našu stvarnost.

Ovo je jednostavan način za razumijevanje našeg pravnog sustava, kako kaže Robert Canup:
Pretpostavimo da ste dio tima koji je uključen u igru, a vi otkrijete da:
[list]
[*]* Drugi tim ima pravo da postavlja pravila.
[*]* Sudac igra za drugi tim.
[*] * Jedno od pravila je da vam nije dozvoljeno da zabijete gol – samim tim drugi tim nema nikakovg rizika.
[*]* Samo se vama može zabiti gol. [/list]

To je upravo onako kako naš cijeli socijalni, kulturni i pravni sustav operira!

Uvjeti našeg svijeta su dizajnirani za stvaranje najveće šanse da će PREVLADATI ZLO, a dobri ljudi se kazniti ako su dobri i ako govore istinu. Kažnjavanje normalnih, pristojnih, dobrih ljudi uključuje i puno više od samog stvaranja društvenog sustava koji djeluje protiv njih. Sustav je tako dizajniran da osigura, da se ti dobri ljudi podvrgnu najvećoj mogućoj boli, iz prostog razloga jer su dobri i pošteni.
Očit primjer kažnjavanja nevinog može se naći na primjeru toga kako se postupa sa žrtvama silovanja, – njihov ugled se vuče kroz drek i smeće – sve to u ime pravde, naravno. Pogledajte slučaj iznad – tipa koji je silovao svoju sestru i njenu kćer i napustio sudnicu, nakon što je optužio sestru da je luda.

Canup ističe da je čak i jednostavan čin davanja iskaza pod zakletvom beskoristan. Ako je osoba lažac, zakletva joj ne znači ništa. Medjutim, zakletva djeluje snažno na ozbiljnog, iskrenog svjedoka. I opet, prednost se nalazi na strani lažljivca.

Kao Canup ističe, u sudnici, poroti je zakonom zabranjeno da poznaje bilo koga tko je uključen u sudjenje. Ako je okrivljenik dobra osoba, koje je krivo optužena, ljudi koji ga dobro poznaju i koji su imali puno prilike za interakciju s njim tijekom vremena će imati veliki problem prihvaćajući laži izrečene o njemu. Ako porotnici znaju tužitelja i znaju da je nasilni lažljivac, oni će teško vjerovati onome šta on priča. Ako porotnici znaju optuženika i znaju da je negativac koji stalno upada u nevolje, moglo bi biti vjerovatnije da će ga osuditi. Na isti način, ako je osoba kriva i osudjena za neki zločin, kao što smo vidjeli gore – a zbog toga što porotnici ne znaju ništa o njoj, ona će biti oslobodjena! Korumpirani odvjetnici, ignorantni “stručnjaci” i slijepi suci doslove puštaju ubojice, silovatelje, pedofile, i ostale predatore da se izvlače non stop!

TU vidimo najgore značajke zakona: ZAKON je SKROJEN da napravi OVAJ SVIJET SIGURNIM MJESTOM ZA ZLE LJUDE.
Nemjerljiva prednost je u rukama lažljivaca. Bez pravnog sustava koji osigurava njihovu sigurnost i zaštićenost, ovaj svijet bi bio puno teže mjesto za zle ljude. Brutalna je istina da se u našim društvenim, kulturnim i pravnim sustavima radi o tome, da se ljude napravi bespomoćnima, a onda ih se bez milosti zakucava i gazi, sve to vrijeme držeći sve ostale u iluziji da pravda pobjedjuje.

Gotovo je nemoguće uvjeriti ljude da se privatno ponašanje ne može predvidjeti iz javnog ponašanja. Dobroćudni i nenasilni pojedinci se fino ponašaju u javnosti, ali isto tako se u javnosti ponašaju i predatori, silovatelji, ubojice, pedofili i COINTELPRO agenti koji rade svom silom da oblikuju i vektoriraju “vladajuće društvene norme” ili “službenu kulturu.”

I tako, u svijetu kojeg vode psihopate, uvijek JE NAJBOLJE pretpostaviti NAJGORE i promatrati, prikupljati podatke, obzervacije i osjećaje.
Ovo je posebno važno kad sa radi o promatranju neke javne ličnosti, kao npr. političara, koji ima funkciju od javnog značaja.

Prijevod članka All for One and One for All
http://www.sott.net/articles/show/210978-All-For-One-and-One-For-All Laure Knight-Jadczyk

Stvar oko metana i otpuštanja plina me prilično zaokupljala u proteklih nekoliko godina, posebice nakon pisanja Novo Svjetlo na Crnu Smrt: Kozmička Konekcija. Čak sam i zamolila editore SOTT.NET-a da drže oči otvorene glede bilo čega što bi moglo biti povezano sa ispuštanjem/otpuštanjem plinova. Ako istražite, naći ćete da postoji poprilična kolekcija u bazi podataka. I sada, sa novijim vijestima oko prisustva metana u nekontroliranom istjecanju nafte sa BP-jeve bušotine u meksičkom zaljevu, i da su novosti svakog dana sve groznije, počela sam prekopavati po podatcima za koje znam da sam o njima pisala, i, nakon što sam pronašla par stvari, pomislila sam: Baš je interesantno da bi ova ‘Majka svih nekontroliranih istjecanja nafte’ mogla roditi ‘Majku svih Oluja’. Ubrzo ćete shvatiti što mislim!

Najprije pročitajte ovo što je sada aktualno na SOTT-u: Stvarne Posljedice Kolapsa Oceanskog Podmorja.

Primjetite da kaže:

Dva od mogućih scenarija su ili kompletan kolaps oceanskog podmorja iznad bušotine Deepwater Horizon i uokolo nje, ili parcijalni kolaps u obliku klizišta blata samo na jednoj strani bušotine.

U članku kojeg sam napisala 2007.g.: ‘Vatra i Led Dana Poslije Sutra‘, postoji hrpa prikupljenih članaka među kojima je i jedan o Eksploziji Plina na Jezeru Nyos, u Kamerunu 1986.g., u kojem čitamo:

Jezero Nyos je jedno od samo tri jezera u svijetu koje je zasićeno sa CO2 – druga dva su Jezero Monoun, također u Kamerunu, oko 100 km dalje, i Jezero Kivu u Ruandi. Komora magme ispod regije predstavlja bogato izvorište CO2 , koji se postepeno probija kroz dno jezera, puneći vode Jezera Nyos sa otprilike 90 milijuna tona CO2 .

Jezero Nyos ima termalne slojeve; slojeve toplije, manje guste vode blizu površine, koja pluta na hladnijim, gušćim slojevima koji se nalaze blizu dna jezera. Tijekom dugog perioda izbijanja CO2 u hladnije vode jezera stvorilo se poprilično zasićenje tim plinom.

Jezero je najviše vremena stabilno, a CO2 ostaje rastopljen u donjim slojevima. Međutim, tijekom vremena voda postaje prezasićena, i ako se desi nešto poput zemljotresa ili vulkanske erupcije, ogromne količine CO2 mogu iznenada izbiti vani.

Iako se iznenadno izbijanje plina CO2 dogodilo na Jezeru Monoun godine 1984., ubivši pri tome 37-ero lokalnih stanovnika, nije se predvidio sličan događaj na Jezeru Nyos. I tako se 21.08.1986.g., dogodila limnička erupcija Jezera Nyos što je potakla iznenadno ispuštanje oko 1.6 milijuna tona CO2. Plin se obrušio dole prema dvije obližnje doline i ugušio 1800 ljudi na oko 20 km od jezera, većinom seljaka, a također i 3500 grla stoke. Oko 4000 stanovnika je pobjeglo, a mnogi od njih su razvili disajne probleme, opekline i paralize zbog djelovanja plinova.

Nije poznato što je potaklo katastrofalno otpuštanje CO2 iz jezera. Mnogi geolozi sumnjaju na klizanje terena, dok neki vjeruju da se dogodila mala vulkanska erupcija ispod dna jezera. Treća mogućnost je da je hladna kiša koja je padala na jednoj strani jezera pokrenula pretumbavanja vode jezera. Što god da je bilo, nakon toga je uslijedilo brzo miješanje prezasićene vode iz dubine sa gornjim slojevima jezera, u kojima je pritisak manji, nakon čega je uslijedila erupcija CO2.

Vjeruje se da je oslobođen kubični kilometar plina. Obzirom da je CO2 gušći od zraka, sjurio se niz litice jezera, zamjenjujući zrak, i to u sloju visokom 10 metara, i tako pogušio ljude i stoku. Normalno plave vode jezera postale su tamno crvene nakon izbijanja plina, zahvaljujući vodi iz dubine bogatoj željezom koja se penjala prema površini i pritom bivala oksidirana zrakom. Nivo jezera smanjio se za oko 1 metar, što predstavlja volumen plina koji je iz vode izašao. Ta je erupcija također uzrokovala i pelijevanje vode iz jezera, jer su drveća u blizini bila srušena.

U slučaju Jezera Nyos radilo se dakle o drugačijoj vrsti plina… možda. U svakom slučaju, sličan doogađaj sa metanom još je problematičniji.

U svakom slučaju, mnogo se toga iznešenog u članku iz 2007.g. može primijeniti na sadašnju situaciju, a posebice ovo:

John Barnes, u svojoj SF noveli, ‘Majka (svih) Oluja’ opisuje otpuštanje ogromne količine metana koja zatim uzrokuje pokretanje globalne superoluje koja je gotovo uništila Zemlju.

Majka Oluja je smještena nekih 30 godina od sadašnjeg vremena. Ujedinjeni Narodi su postali dominantni, i na početku knjige, predsjednik SAD-a očajnički manevrira kako bi izbjegao gubljenje suvereniteta. UN poduzimaju nuklearni napad na tajno i ilegalno skladište nuklearnog oružja koje ima Sibirska Republika, zakopano u podmorju Arktika. Eksplozije rezultiraju otpuštanjem ogromne količine metana koji je tamo zarobljen. Metan uzrokuje gotovo nekontrolirani staklenički efekat koji podiže globalnu temperaturu za desetak stupnjeva za svega nekoliko mjeseci.

Topli, vlažni oceani predstavljaju savršeno plodno tlo za nastajanje brojnih uragana koji se ubrzano razvijaju u oluje iznimne snage i trajanja.

Očito, kada bi se danas odigrao takav scenario, uloge bi bile zamijenjene u odnosu na one koje je zamislio Barnes: SAD bi upotrebio nuklearne bombe koje bi oslobodile metan koji bi zatim pokrenuo Globalnu Superoluju. To bi se i dogodilo kada bi se dostatna količina metana dovoljno brzo ispustila.

Ovo iznad mi je zaista zapelo za oko. U knjizi Majka (svih) Oluja, metan je oslobođen putem nuklearne ekslplozije na Arktiku…. paaa, do sada još nisu priredili nikakve nuklearne eksplozije u meksičkom zaljevu, no izgleda da se tamo situacija razvija prilično slično onoj iz novele J. Barnesa. Usput da kažem da je on napravio dosta znanstvenog istraživanja, pa vrijedi pročitati kako bi se dobila predodžba o tome što bi se MOGLO dogoditi!

Zatim, tu su i potresi u meksičkom zaljevu. Prije nekoliko godina primijetila sam da je u zaljevu bio jedan neobični potres, a to smo i arhivirali na SOTT.NET-u: “Potres jačine 5.2 sa epicentrom u meksičkom zaljevu ~ …” Pročitajte i razmislite.

Slijede “Mega Katastrofe na History Channelu – Eksplozija metana”, samo da dobijete neku predodžbu o tome.

Čak iako se ništa takvo katastrofično ne dogodi, morat ćemo se nositi sa Sindromom Toksičnosti na obali meksičkog zaljeva, koji bi mogao ubiti ili onesposobiti milijune ljudi.

Mnogi različiti plinovi od hidrogen sulfata do benzena ispušteni su u zrak u količinama koje su oko
4000 puta veće od dopuštenih. Kao rezultat toga ljudi će postati ozbiljno bolesni. Ljudi će biti otrovani, a nažalost, neki će i umrijeti. Već smo vidjeli probleme sa disanjem u Zaljevskom području, a izvješća stižu i iz daljih krajeva poput Atlante i Georgie. [...]

Kao dodatak uništavanju divljine, ubijanju životinja i devastaciji obalne ekonomije, masivno izlijevanje nafte u Zaljevu imat će štetne psihološke i fizičke posljedice za stanovnike Zaljevskog priobalja, cijelu Floridu, a sada izgleda i Georgiju i ostale jugoistočne Sjedinjene Države, obzirom da smo već doznali za probleme od ljudi iz Atlante. A još uvijek ni ne govorimo o najgorim scenarijima. [...]

Drugi su zabrinuti zbog masovnog uništenja života zbog eksplozije metana koja bi stvorila plimni val koji bi poklopio cijelu Floridu i većinu Zaljevskog područja. U najgori scenario uključena je i otrovna kiša koja bi padala po milijunima ljudi dalje sjeverno od Zaljeva nošena vjetrom ili uz pomoć uragana. Neki vide cijeli Sjeverni Atlantik pretvoren u crno i vrlo mrtvo more… i tako se ti scenariji iz noćnih mora nastavljaju uzrokujući svakom ozbiljnom čitaocu mučninu u želucu zbog onoga što je učinjeno našoj planeti.

Dopustili smo korporacijskim kapitalistima da učine nešto što ne mogu popraviti, a to je tužno i zaista tragično za budućnost naše djece.

Znam da se svi mi osjećamo pomalo prignječeni sadašnjim zbivanjima. Zaista je zastrašujuće, i to sa dobrim razlogom: ovo je opasno vrijeme za življenje. Prema Kasiopejcima, preostalo nam je još vrlo malo vremena. I, temeljem onoga što vidimo u cijeloj toj stvari oko Klimatskih Promjena, uz dodatak vjerojatnih uticaja koje će BP-jevo nekontrolirano istjecanje nafte imati na Floridi, “nadolazeća globalna superoluja” više ne izgleda tako suluda ideja. To se može dogoditi sljedeće zime, ili one iza nje,… a planeta bi mogla biti okovana ledom za sljedećih oko 10.000 godina. To mi ne znamo.

Mi ZNAMO da će sljedeća godina biti ekonomski teška. Vidim propale žetve po cijelom svijetu zbog vremenskih neprilika, pa će cijene hrane biti vrlo visoke. Također je moguća i revolucija. Jedna je stvar sigurna, a to je da će Florida biti mjesto iz kojeg se treba maknuti i ostati podalje; toliko je situacija tamo nestabilna.

Ljudi su jedino mogli evoluirati zbog društvene povezanosti. Vjerovanje drugima je izgleda bila jedna evolucijska strategija koja nas je dugo vremena dobro služila. U toj evolucijskoj borbi čovjek je bio suprotstavljen “prirodnom neprijatelju”, okolišu i svemu što se u okolišu nalazilo. Sve što je imao bio je njegov veliki mozak kojim je kompenzirao malu snagu i malu brzinu; i naravno, imao je svoju mrežu.

Danas više nismo suprotstavljeni svijetu prirode tamo vani, kao jednom sparing partneru, mi smo suprotstavljeni kulturi koja se polagano infiltrirala i zauzela vlast putem psihopata; riječ je o patološkoj kulturi. U isto vrijeme ovaj vanjski svijet koji je oblikovan od strane patologije, također predstavlja izvjesno patološko stanje među normalnim ljudima – njihovo pomanjkanje da vide patologiju u pojedincima koji izgledaju isto kao i oni – predatori koji se kriju unutar vrste. “Kvar” čovječanstva koji mu onemogućava da to percipira, da se prilagodi, se sastoji u tome da je naš unutrašnji svijet stavljen u nas izvana putem sredstava identifikacije, postao je jedna “neovisna sila” koja, zauzvrat, putem projekcije, predstavlja našu vlastitu kreaciju. Uostalom, normalni ljudi, a ne patološki, imaju stvarnu moć da “kreiraju realnost” kao grupa. Patološki ljudi samo utiču na nas – većinom žene – da vjerujemo kako izvjesne stvari predstavljaju normu, i mi se onda ponašamo onako kako patološki ljudi povlače naše konce.

Ova vanjska realnost, koja ima tako snažan uticaj na oblikovanje našeg karaktera i fokusiranje naše kreativnosti, postala je sama po sebi jedna sila, a mi smo izazvani da postanemo “nova bića” koja se mogu evolucijski prilagoditi na ovu promjenjivu situaciju. Ili ćemo postati potpuno patološki, u tom slučaju neće biti stresa (smjer Orijentacije Prema Sebi), ili ćemo se vratiti našim korijenima, uzevši sa sobom znanje o novom “protivniku”, koje će nam omogućiti ponovnu izgradnju naših društvenih veza i struktura, i opstanak kroz masivne promjene koje su ispred nas.

Jer realno gledajući, čak iako se nijedan kataklizmički scenarij vanjskog uzroka ne dogodi, svatko tko ima dva funkcionalna neurona može vidjeti da se definitivno krećemo pravo u “obračun civilizacija” iako to uopće nije ono što se mislilo. To je obračun normalnih ljudi sa patološkim ljudima. Ovi potonji upravo sada imaju sve prednosti (koje imaju putem prljavih trikova, prevara, prepredenosti). Čak ni najblaži scenarij naše budućnosti nije ugodan za razmišljanje: Klimatske Promjene i njihov uticaj na čovječanstvo. Nije to lijepa slika.

Ovaj princip da je unutrašnji svijet uzet izvana putem identifikacije, i zatim, za uzvrat, putem projekcije, on mijenja vanjski svijet tako da ovaj odgovara unutrašnjem svijetu još i bolje, zahtijeva ozbiljno razmišljanje. U osnovi, mi se trebamo podignuti izvan ove kaljuže tako da izokrenemo proces: moramo kreirati jedan unutrašnji svijet ispred ovog suprotstavljenog, vanjskog svijeta, koji tada postaje dovoljno čvrst, OMASOVLJEN, kako bi se promijenio vanjski svijet.

Kreativni pojedinac mora biti sposoban stvoriti i razviti svoje standarde koji su iznad identifikacija vanjskog patološkog svijeta. Ovo najjednostavnije rečeno znači spajanje sa svojim Višim Ja, tako da taj dio svjesno vodi i određuje kreativnu volju čak i u terminima osobnosti. Ovdje je važan faktor da grupe pojedinaca moraju dospjeti odavdje tamo – ‘ovdje’ znači lažna osobnost, ličnost, koja je stvorena u nama od strane patološkog vanjskog svijeta, a ‘tamo’ znači spajanje sa Višim Sebstvom putem svjesnog odabiranja onih čimbenika sa kojima će se identificirati.

To mora biti grupni napor.

Jedino rješenje koje vidim u ovom trenutku jest da čovječanstvo ujedini svoje svijesti u pravcu buđenja i činjenja onoga što treba biti napravljeno, kako bi se situacija poboljšala ako je moguće, i da se prođe kroz ovaj užas koji su psihopate kreirali na našoj planeti. Veliko je pitanje: Kako to učiniti efektivno i efikasno? Drugim riječima, nešto što zaista djeluje. Nešto što će svakoga usmjeriti u istom pravcu prema Istini… a odgovor koji vidim jest da se slijedi ono što su Kasiopejci istakli kao jedini izlaz: uključiti se u praksu koja će pomoći da se ubrzano očiste stari emocionalni programi koji se nalaze kao prepreka na putu i efektivnom mrežnom djelovanju i efektivnom viđenju i jasnom rasuđivanju: Éiriú Eolas program koji sam kreirala uz pomoć Kasiopejaca. I ne, ja taj program ne prodajem, iako bi nam puno pomoglo ako bi vi kupili DVD-e. Ne, činjenica je da možete gledati cijeli program besplatno na EE web stranicama.

Dakle, to je prvo pravilo posla: biti jasan. Dalje, svo čovječanstvo bi trebalo moliti u istom “smjeru”. Zato je baš i dizajnirana “Molitva Duše” {Prayer of the Soul}, kao dio EE programa, da vam pomogne da se probudite. Vježbe disanja kombinirane sa meditacijom i molitvom će vam brzo pomoći da zadobijete stanje svijesti neophodno da bi bili u stanju vidjeti nevidljivo i znati što trebate učiniti u suradnji sa ostalima.

Kao što sam objasnila u uvodnom videu EE, stres je svjetska epidemija. Bolest broj jedan među odraslima je depresija. Depresija je najekstremniji oblik stresa u vašem nervnom sistemu.

No, tu je i poteškoća: naš stresni odgovor je od vitalne važnosti za preživljavanje u trenucima opasnosti. Problem se stvara kada je on uključen prejako i prečesto.

I baš ta činjenica da je naš stresni odgovor probio sve svoje normalne okvire nas upućuje da nam naša tijela govore nešto o našem svijetu! Postoji OPASNOST tamo vani, samo je skrivena između nas u obliku patoloških tipova! Mi smo konstantno u stanju stresa, jer se nalazimo u stanju spoznajnog nesklada. Osjećamo opasnost, ali je ne možemo VIDJETI, jer smo bili programirani da je NE vidimo, i to putem laži i lažnih konstrukcija realnosti.

Knjiga Jamesa Surowieckog, Mudrost Gomile {The Wisdom of Crowds}, sugerira nam da su višestruka gledišta od strane individualaca sa vrlo različitom pozadinom, a ne ograničena gledišta eksperata ili specijalista, krucijalna za donošenje informacijama potkrijepljenih odluka glede kompleksnih tema. Dobiti informacije od širokog spektra ljudi, jednako je kao i dobiti informacije od širokog spektra uređaja poput mikroskopa, teleskopa, lakmus papira, testera elasticiteta, ultrazvučnih uređaja, skala itd.

Ovdje naravno, ne govorimo o dobivanju puno EMOCIONALNIH gledišta, nego percepcija i mišljenja o dijeljenoj Primarnoj Realnosti – koja je STVARNA “tamo vani”. Čak i ako se možemo složiti da postoji prava realnost, i da je ona takva kakva jest, nitko od nas nema jedan sveobuhvatan način percipiranja, koji bi dao razumijevanje SVAKOG ASPEKTA onoga što je tamo vani.

Dakle, u ovom smislu, sama mreža {mrežni rad} predstavlja Učitelja.

No, kako bi mreža negdje i vodila, umjesto da padne u entropiju, mora postojati smjer, a u tom smislu i avangarda.

Avangarda: Etimologija: U Središnjoj Engleskoj vauntgard, od Anglo-Francuskog vantgarde, avantgarde,
1: trupe koje se kreću na čelu neke armije;
2: istureni dio nekog djelovanja ili pokreta.

Također predstavlja i odražavanje istinskih evolucionalnih društvenih djelovanja onih koji su krčitelji puta i drugih koji daju potporu i “čuvaju leđa” krčiteljima puta. Jednom kada je staza iskrčena, a odredište dosegnuto, ostali ne samo da profitiraju od napora kojeg su dali krčitellji staze, nego su također uključeni i na organiziranje detalja oko novog okruženja i njegove stabilizacije. Dakle, svatko igra ulogu, i ako je mreža čvrsta, oni stižu skoro u isto vrijeme do novog odredišta.

Poanta je ovo: Mi smo svi zajedno u ovoj kaljuži, i zajedno i tonemo, ili dovodimo svoj brod u luku; no, netko mora biti taj koji će koordinirati, jer ćemo se inače beskonačno vrtiti u krugovima, nitko neće izbacivati vodu iz broda, nitko neće veslati ili mjeriti vodene struje i znakove kojima bi se određivao kurs. Ja sam kreirala EE program, a baš sada stotine, ako ne i tisuće ljudi ga prakticira i izvješćuje o zapanjujućim rezultatima.

Također sam stvorila i legalnu organizaciju za zaštitu naših djelovanja (u svijetu kojeg vode psihopati, ponekad treba koristiti njihova pravila kako bi se izdigli izvan njihove zamke): Družina Kozmičkog Uma {Fellowship of the Cosmic Mind}. Možete postati član i pridružiti se tisućama ostalih koji putem mrežnog rada žele sebe očistiti i probuditi, i raditi u ko-linearnom smjeru kako bi transformirali naš svijet.

Kao što sam rekla, mi smo evoluirali da vjerujemo jedni drugima – ali to je bio svijet u kojem su ostali bili vrijedni povjerenja. Sada živimo u drugačijem svijetu. Prevaranti u našem svijetu razvili su načine da nas potaknu da im vjerujemo, ali prema našem stresu možemo reći da idemo u pogrešnom smjeru, nalazimo se u smrtonosnoj opasnosti. No ipak, da bi išta bilo napravljeno, mi MORAMO VJEROVATI. I da bi shvatili kome možemo vjerovati, ponovo se moramo pouzdati u mrežu zapažanja mnogih opažača. Ponavljam: ne govorimo o mnoštvu EMOCIONALNIH zapažanja, gledišta, nego o percipiranjima i procjenama dijeljene Primarne Realnosti – koja je STVARNA “tamo vani”, i koja izgleda stvarno funkcionira pri objašnjavanju stvari, i ima unutrašnju konzistenciju.

Evoluirati će oni koji su u stanju ispuniti ovaj zadatak ponovne izgradnje društvenih veza temeljenih na novom evolucijskom standardu računanja, u čiju se jednadžbu uključuje i patologija kao faktor. A oni koji to ne budu u stanju – će izumrijeti.

Ukratko, mislim da su Kasiopejci u pravu: imamo još samo nekoliko godina, ako i toliko. Zaista trebamo ljude da se uključe u EE program što prije. Ako ga trenutno ne prakticirate, ili niste uključeni na neki način u njegovo dijeljenje s ostalima, nadam se da ćete početi osjećati hitnoću situacije. Kao što sam rekla prije, ne vidim ništa važnije da se sada napravi, ne samo za svoj potencijal, nego i zbog toga što će u nadolazećim vremenima biti potrebna jedna jezgra budnih i svjesnih ljudi, kako bi pružila vodstvo izgubljenim ovcama.

To je situacija kakvu ja sada vidim. Ujedinjeni – opstajemo, razdijeljeni – propadamo. Svi za jednog i jedan za sve.

IZVOR:
http://4dlog.blogspot.com/2010/06/svi-za-jednog-i-jedan-za-sve.html